Hrvoje Ivančić je pisac i putnik, reporter i dokumentarist. Autor je putopisa “Dunavski blues”o putovanju malenim čamcem od Zagreba do Crnog mora. Napisao je putopisni roman “Samsara – put na Istok”, zbirku kratkih priča inspiriranu dugogodišnjim putovanjima na Bliski istok – “Za’atar”, putopis iz Afrike “Iza Mjesečevih planina”.

Autor je novinskih reportaža socijalne, ratne, političke i kulturne tematike koje spajaju humanizam i avanturizam, promiču obrazovanje i potiču upoznavanje različitih kultura. Pisao je iz Ugande, Konga, Južnog Sudana, Indije, Pakistana, Sirije, Ukrajine, Hrvatske i Europe. Snimio je serijal „Put u Kathmandu“, dokumentarni film iz Ugande s temom fair trade sustava pod nazivom „Perlica po perlica“, dokumentarni film iz ratom opustošene Sirije „Sirija – zemlja na raskrižju“, dokumentarni film iz turbulentne regije na istoku D.R. Konga, “Sjeverni Kivu – zaboravljeno srce Afrike”.

Reportaže je objavljivao u hrvatskim tiskovinama i elektroničkim medijima. Neki od njih su: Globus, Večernji list, Jutarnji list, H-alter, Drvo znanja, Meridijani, Croatian Traveler, Turist plus, Rolling Stone, Playboy, T-portal. Kratke priče objavljene su mu u književnim časopisima: Artikulacije, Fantom slobode, Entefktirio, Strane. Pojedine priče prevedene su na engleski, njemački, poljski, grčki i talijanski. Stalni je suradnik Večernjeg lista, portala Lupiga i Hrvatske radiotelevizije.

Dugometražna dokumentarna radio drama pod nazivom “Prvo sam čovjek, a tek onda sam Rom”, govori o životu Roma u Međimurju. Snimio je i radio putopis s putovanja u Kongo, radio dokudramu “Dječak bez maske” o obitelji koja odbija da njihov sin nosi masku u školi, za vrijeme korona mjera. Iz ratne Ukrajine objavio je radio zapis “Noćni vlak za Harkiv”, a iz Egipta radio putopis “Čaj u pustinji”.

Kao predavač je gostovao u učilištima, osnovnim i srednjim školama, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Zadru.

Još od fakultetskih dana i studija povijesti intenzivno putuje Bliskim istokom, srednjom i istočnom Afrikom te jugoistočnom Azijom.

Književnu nagradu Rikard Jorgovanić, dobio je za putopis “Dunavski blues”. Nagrada Dijana Klarić dodijeljena mu je za reportažu iz Konga, “Zaboravljeno srce Afrike”. Dobitnik nagrade “FIJET Tolerancija” koju dodjeljuje udruga novinara u turizmu, a nagrađuje se putopisce koji pišu o drugim državama, narodima, kulturama i potiču empatiju, solidarnost, te koji kroz svoje reportaže otkrivaju nepoznate svjetove i ugrožene pojedince, grupe i događaje. Ušao je u uži krug regionalnog natječaja “Spasimo putopis” 2021. Dobitnik je nagrade “Fra Ma Fu” za najbolju reportažu u 2021. godini pod naslovom “Njihovi i naši: Začarani krug najvećeg geta u Hrvatskoj” koja je objavljena na portalu Lupiga. Dobitnik je nagrade HND-a “Marija Jurić Zagorka” za pisano novinarstvo, za seriju reportaža iz Ukrajine, objavljene u Večernjem listu 2022.