„Autor razumije svijet o kojem piše i razumije njegovu složenost: najveća je vrijednost upravo u izostanku crno-bijelih prikaza i u pokušaju da se izbjegnu popularni stereotipi.“ -Ivica Đikić
„Između redaka se može iščitati piščev jasan humanistički i pacifistički stav, što pričama daje notu univerzalnosti.“ – Darko Milošić
„Hrvoje Ivančić prvi se put zatekao na
Bliskom istoku prije dvanaestak godina vođen mladenačkom znatiželjom
ali i aristotelovskom željom za znanjem. Ovaj mladi putopisac svjesno je
zakoračio u nepoznato prihvaćajući život kao otvorenu knjigu i jednako
promatrajući izazov prelaska ulice u svome rodnom Zaboku kao i vožnju
neblindiranim transporterom od Damaska do Homsa. Ivančićeve priče grade
napetost iz dvije perspektive: jedna predstavlja gotovo luđačku
smjelosti pojedinih protagonista – zapadnih novinara i drugih putnika
namjernika u sve nemirniji Levant – da iz sigurne zavjetrine ustaljene
rutine iskorače u zavodljivu opasnost; druga je obojena stoičkom
izmirenošću onih drugih – stanovnika upravo tog Levanta kao jezgre
straha današnjega zapada – s neminovnom destrukcijom i stradanjem, ali
uz istovremeni stameni otpor ontološkom zlu i vrtlogu ludila koji ih je
već odavna usisao mimo njihove volje i znanja.
Ivančić u ovoj zbirci teži svojevrsnoj dharmi svjetskog lutalice – ali
ne u mirnim šumama sjeverne Kalifornije poput Kerouacovih beatnika, nego
u usijanoj sirijskoj i jordanskoj pustinji u čijoj je dnevnoj
fatamorgani nemoguće razlučiti Drugoga od samoga sebe.
Ivančićeve kratke priče, ponekad u formi crtica ili putopisnih bilješki,
variraju strukturom od groteske do trilera, ali pritom u ravnomjernom
ritmu upozoravaju čitatelja na krhkost svih interpretacija povijesnih
događaja na Bliskom istoku i težinu jednom proživljenog, osobnog
iskustva mržnje i ratnih razaranja.“ – urednik i izdavač Ivan Sršen,
Sandorf.