Prozno-reporterski zapisi Hrvoja Ivančića, pri čemu se ovo reporterski najviše ogleda u stilskom minimalizmu i fokusiranosti na bitno, unose u naš književni život – uglavnom zatvoren u lokalnu tematiku, pa utoliko u dobroj mjeri i provincijaliziran – dašak pastelne okrutnosti i okrutne ljepote svijeta koji do nas dopire tek kroz blokove agencijskih vijesti o dalekim pustinjskim ratovima u kojima su dobro i zlo, iz zapadne perspektive, vrlo relativne kategorije. Autor razumije svijet o kojemu piše i razumije njegovu složenost: najveća je vrijednost upravo u izostanku crno-bijelih prikaza i u pokušaju da se izbjegnu popularni stereotipi.